Mia Krneta (1992., Pula) studentica je diplomskog studija povijesti umjetnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Završila je opću gimnaziju u Puli, a potom preddiplomski studij povijesti umjetnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Od 2011. do 2014. godine radila je na Pulskom filmskom festivalu, a 2013. godine volontira u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli na čuvanju izložbe Hrvatski filmski plakat te poslovima arhiviranja i dokumentacije video i audio muzejske građe, te poslovima oko pripreme i postava izložbe. Od 2015. do 2017. godine radi u galeriji Kortil u Rijeci na poslovima pripreme i postavljanja izložbi te održavanju stručnih vodstava i edukativno-kreativnih radionica na izložbama: Anton Vrlić, Staklarij, Poštanskim autobusom na more; Mauro Stipanov, Introspektiva; Slaven Tolj, Bez naziva; Brian Rašić, David Bowie; 4. Salon crno – bijele fotografije 100 + 1; APURI – Izložba studentskih radova diplomskih studija; Stories from the Edge; Josip Butković, Dvorišta; Europa prije Europe; Strategije i taktike, Emilija Duparova, The Loop, Bridges; Rok Zelenko, Pictia; Sanja Jureško, Tišina 2.0; APURI – Izložba studentskih radova diplomskih studija). Godine 2016. i danas radi u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Od 2015. godine do danas predsjednica je Kluba studenata povijesti umjetnosti, kao sastavnice Društva povjesničara umjetnosti Rijeke te je u okviru njegova djelovanja provela nekoliko projekata: VI. Dan povijesti umjetnosti: Arhitektura – problemi današnje arhitektonske prakse (2016.), VII. Dan povijesti umjetnosti: Umjetnosti i tehnologija – novi mediji u umjetnosti (2017.), Kortil uživo (2016.; projekt galerije Kortil u okviru programa Rijeka EPK 2020.). Pored toga sudjeluje u projektima Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci: Stručni skup projekta vršnjačkog mentoriranja Kako čitati grad? (2016.) i Natjecanje – LIK 2017., Rijeka. Urednica je studentskog časopisa e-knjige Puriteka (2016.) te je objavila tekst Krik od 1893. do 2017. u: Sanja Jureško, Tišina 2.0., (ur.) Anđelko Mihanović, Split, 2017.