Izložba Micro–Macro, Studentski kulturni center (SKC), Rijeka
Izložba Micro-Macro je rezultat trotjednog intenzivnog kolegija I godine Medijskih umjetnosti i prakse na Akademiji primijenjene umjetnosti Sveučilišta Rijeci, a koji je održan u okviru suradnje sa Sveučilištem u Novoj Gorici u Sloveniji te ADRIART.CE CEEPUS mreže (http://www.adriart.net/ )
Kolegiju su prisustvovali studenti sa oba sveučilišta, pa je stoga održan na Engleskom jeziku. Kolegij je ostvaren i u suradnji sa docentom u.d.i.arh. Leonom Belušićem sa Fakulteta za arhitekturu Sveučilišta u Ljubljani, Slovenija.
Studenti na kolegiju su bili: Sandra Debanić, Dominik Grdić, Michel Mesarić, Lucija Polonijo, Rajat Sharma, Sanjin Simčić, Helene Thümmel, Romina Tominić
Opis projekata prikazanih na izložbi:
Sandra Debanić: Slagalica, foto kolaž na dasci
“Micro” djelići od “macro” fotografije se mou slagati, kombinirati, te interaktivno koristiti. Fotografija prikazuje kranove sa obale Rijeke. Posjetilac može istu slika koja je umnožena u raznim veličinama i na razne načine komponirati.
Dominik Grdić, Introspekcija, Objekt kao video instalacija
U sobi su postavljena dva objekta izvedena od čelika dimenzija 150 x 25 x 10 centimetra. Oba objekta imaju na gornjoj strani otvore koji su okrenuti jedan prema drugome na unutrašnjoj strani. Jedan otvor je za video tablet, a drugi za ogledalo. Video prikazuje autorovu kontemplaciju duha u materijanom svijetu. Intimni autoportret snimljen sa kamerom u nekoliko faza procesa razmišljanja. Moderna civilizacija je u tranziciji od industrijskog doba (čelik kao simbol) dok se sve većom upotrebom digitalnih tehnologija ljudi polako navikavaju na ideju transhumanosti. Takva tranzicija neophodno dovodi pitanja prošlih moralnih i etičkih vrijednosti, te do neke mjere pripremaju čovjeka prilagodbi dolazećih trendova. ” Remember , man ! From dust you came and to dust you shall return”.
Carry Lee Hent: Budući parkovi u Rijeci, prostorna instalacija
Budući da Rijeci manjka zelenih površina, ideja je da se u budućnosti njeni neboderi ozelene drvećem, cvijećem, a u okolici postave dječji vrtići, jezera, potoci, šetališta i slično. Instalacija je komponirana od jednog monitora na kojem se prikazuje kolaž-fotografija i iz kojeg se čuju zvukovi iz prirode te naznačuju obogaćenje ambijenata. Na zidu pokraj video monitora su skice i akvarel istih sadržaja.
Michel Mesarić: Prozori u pokretu, Video instalacija od 3 minute u lupu
Video Prozori u pokretu prikazuje različite prozore iz različitih pozicija kamere. Scene koje se izmjenjuju stvaraju ritam iz kojeg se očituju prozori kao “micro” do zgrada kao “macro”. Iza svakog prozora mogu biti ljudske sudbine i priče. Neki su prozori zatvoreni zavjesama, neki stari, neki prazni skrivajući one koje se ne vidi. Video instalacija postavlja promatrača u mirnu poziciju, no scene koje se u raznim ritmovima izmjenjuju potiče promatrače na razmišljanje o nepoznaicama ljudskih sudbina.
Lucija Polonijo: Video potencijal, video lup
Video Potential je proizveden tokom istraživanja nulte točke prostora i iz serije fotografija negativnog prostora slike – područja između i oko objekta u fotografiji. Tu je jedna video sekvenca prikazana u 36 paralelnih video sekvenca koje se vrte u lupu. Nulta točka energije u maksimalno praznom prostoru (vakumu), gdje pokret subatomske tvari je najbliže nuli. Vakum koji ispunjava svemir je upravo prikazan kao praznina, energija mrtvog prostora. Ispunjena je nebrojnim potencijalom energije koja, iako je ne možemo osjetiti, izvor svih oblika energije kao i postojeće frekvencije i izvora vidljivog fenomena svemira. Ni jedna čestica nikada nije stalna već u permanentnom kretanju. Nulta točka prostora je točka koja sažima sve prikaze neostvarenih potencijala.
Rajat Sharma: Noćne more spavaćih soba, digitalni kolaž projeciran na zid galerije
Spavaća soba se referira na poznatu sliku Vincenta van Gogha “Spavaća soba u Arlesu”. Kolaž je sastavljen od digitalnih slika novčanica iz raznih djelova svijeta. Slika pobuđuje klaustrofobiju i osjećaj tjeskobe ljudima koji bi morali živjeti u nadreanom prostoru među zidovima novca kao simbola kapitalizma. Taj rad je ostvaren kao neka vrsta ironije prema ljudima koji žele maretijalističko posjedovanje umjetnosti, te osvrt na to kako ljudi zanemariuju emocionalnu vrijednost na račun sa ekonomske. Kao i sam van Gogh koji je proveo život u siromaštvu i umro u bijedi, a poslije su njegove slike dobile ogromnu vrijednost prodaje.
Sanjin Simčić: Micro-Macro u crtežima arhitekture, kratka animacija prikazana na monitoru u lupu
Tokom povijesti, mnogi su veliki umjetnici koristili perspektivu kako bi se umjetnički radovi bolje doimali. Perspektiva je tehnika koja stvara iluzije trodimenzionalnosti prostora na dvodimenzionalnoj površini. Primjenjujući trodimnzionalnu perspektivu koncipiran je jednostavni crtež imaginativnog prostora. Četiri crteža su animirani pomoću zumiranja i od-zumiranja, pa se tako izmijenjuju “micro” i “macro” prostori, odnosno malo postaje veliko i obrnuto. Slika imaginativne arhitekture potsjeća na slovo L, zatim na slovo O, V i E (LOVE)
Helene Thummel: Pikselizirana luka Rijeke, video 20 minuta u lupu.
Rijeka ima dugu i kompleksnu povijest morske luke. One povećavaju dinamičnost gradova, ljudi koji dolaze i odlaze, njihove ideje, snove i želje. U slikama se susreću “micro” i “macro”, različiti svjetovite se različite dimenzije povezuju. Ovaj rad (mogao bi biti prikazan i kao plakat) istražuje te dimenzije i njihove odnose. Siromašniji ljudi koji žive oko luke možda sami nisu nikad putovali, ali u njihovoj blizini su kontejneri i skladišta koji dovoze i odlvoze dobra u sve djelove svijeta. Video se zasniva na četiri fotografije luke i nekoliko ulica. Polagano se slike pikseliziraju pomoću samostalno kreiranog video filtera. I dok originalne slike polako nestaju, pikseli preuzimaju sve više fokus slike koja gubi svoju oštrinu, ali i dimenziju: pikseli podsjećaju na kontejnere, možda velike brodove ili čestice prašine.
Romina Tominić: Macropola, objekt
Da li matična ploča podsjeća na grad ili grad podsjeća na matičnu ploču? Oboje su nastali kao potreba za komunikacijom. Planirana komunikacija reflektira se u ulozi društva. Stisnuti prostor ali sloboda komunikacije. Čovjek samovoljno doprinosi ovoj igri. Svatko odabire socijanu funkciju iz opče situacije. To dovodi društvo u neku vrstu stroja. Da bi društvo preživjelo, potreban je prostor za komunikaciju. “The current social context limits the ability of establishing interpersonal relationships just by creating the designated area.” (N. Bourriaud).
Romina Tominić: SLEEP, plakat
Plakatkao prijedlog za svjetlosnu intervenciju na napuštenoj zgradi u Rijeci. Kada prostor (zgrada) više nema neku funkciju, ona propada. Tko se brine za napuštene zgrade? Da li beskućnici? Poneki prostori su upravo zato atraktivni, jer propadaju. Tko tamo spava? Da li su to ljudi ili sama zgrada spava? Na fotografiji su svjetlosve linije u plavoj boji, koja bi u stvarnom prostoru bile neonska svijetla prikazujući rijeć SLEEP (spavanje).