Izložba Micro-Macro Art
Otvorenje izložbe 25. travanja 2017 u 19 sati
Izložba se može vidjeti od 26. - 28. u 17:00 - 20:00 sati
SKC - galerija Studentskog kulturnog centra, Sveučilišta u Rijeci, Kružna 8, Rijeka
Festivala znanosti 2017, SKC galerija Studentskog kulturnog centra i Studentski zbor - Sveučilište u Rijeci, Rijeka
Micro-Macro Art u okviru Festivala znanosti 2017 Sveučilišta u Rijeci, Festival znanosti Rijeka 2017
Izložba studenata Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci: Studenti: Sandra Debanić, Blanka Dobrovolny, Leo Friščić, Dominik Grdić, Carry Lee Hent, Dalibor Juras, Angela Maksimović, Michel Mesarić, Lucija Polonijo, Sanjin Simčić, Romina Tominić
Kustos izložbe izv.prof.art. Ingeborg Fülepp (APURI)
Prezentacija radova uz razgovor 26. travnja u 19 sati, Akvarij Sveučilišta Radmile Matejčić 5, Rijeka
Izložba Micro-Macro Art bavi se povezivanjem onog sakrivenog realiteta, presitnog za vidjeti i osjetiti u našem stavrnom okružju, sa onim velikim, no možda isto tako nedostižnim jednostavnom promatraču, a govori o jedinstvenosti svijeta podložnog, odnosno pokretanog istim silama. Želja je umjetnika da svijet sagleda u srži bitka i na tom putu istraži vlastite mogućnosti prepoznavanja svog mjesta u svijetu. To traži, potiče i omogućuje razvoj i napredak znanosti uslovljen sve sofisiciranijoj tehnologiji, te zahtijeva povezivanje tih, naizgled različitih ideja, vještina i znanja: umjetnosti, znanosti i tegnologije. I premda su se umjetnisci tokom povijesti često inspirirali, čak koristili naprednim dostignućima znanosti i tehnoloških dometa, novo vrijeme donosi još intenzivniji interes i potrebu za suradnjom, razmjenom ideja, vizija i kreativnih istraživanja.
Na Akademiji je stoga prošle godine započet kolegij pod nazivom Micro-Macro, u okviru kojega se studenti Medijskih umjetnosti i prakse susreću i upoznaju sa nekim tehničkim mogućnostima i znanstvenim istraživanjima koja postoje na Sveučilištu u Rijeci. Tako su uspostavljeni kontakti na Tehničkom fakultetu, Odjelom za biotehnologiju, Odjelom fizike i Odjelom matematike. Rezultati tog prvog semstra kolegija Micro-Macro mogli su se vidjeti na izložbi organiziranoj u galeriji Studentskog kulturnog centra-SKC u Rijeci, a u istom prostoru se ove godine prikazuju radovi studenata u okviru hrvatskog Festivala znanosti. Tu su umjetničke instalacije, interaktivni video, te kompjuterska animacija, kao i upotrebe nekih drugih tehnika.
Dan poslije otvorenja izložbe, posjetioci Festivala znanosti imati će priliku uz prezentaciju radova studenata razgovarati o načinu i procesu nastajanja radova, no i predstaviti i vlastite ideje o kreativnom istraživanju spoja umjetnosti, znanosti i tehnologije.
Mentor/kustos: izv.prof.art. Ingeborg Flepp, mr.sc.mag.art, Organizacija: Dominik Grdić i Lucija Polonio, Savjetnik: za tehniku Michel Mesarić
Studenti: Sandra Debanić, Blanka Dobrovolny, Leo Friščić, Dominik Grdić, Carry Lee Hent, Dalibor Juras, Angela Maksimović, Michel Mesarić, Lucija Polonijo, Sanjin Simčić, Romina Tominić
Sandra Debanić, GLIA - Zaboravnjene živčane stanice na platnu / The forgotten brain cell on textile, Objekt I fotografije
Umjetnička inastalacija kao proces istraživanja makro mikro čestica glijalnih stanica dovodi u samo pitanje: koliku važnost imaju Glie*? Spoj umjetnosti i znanosti uz suradnju sa biotehnologijom je ušla u proces izrade umjetničkog rada. Prijenos istraživanja molekularnih biologa koji su u povijesti ocrtavali na svojim papirima važnost Glijalnih stanica, prenio se je na tekstilni materijal i time unio dimenziju prijenosa iz micro u macro cijelinu.
* Glijalne stanice ili skraćeno ime GLIA su stanice mozga koje upravljaju njegovim radom. To su NEURONI koji prenose električne impulse putem sinapsi, putem spoja dviju živčanih stanica.
Blanka Dobrovolny «Partitura za ljutnju» i «Partitura za nesigurnost», kombinirana tehnika (digitalni tisak, zvučni zapis), varijabilne dimenzije, iz serije «Partiture za pobunu», 2017 Kolegij: Izrada diplomskog rada, Mentorica: izv. prof. art. Nadija Mustapić, PU, I. diplomskog studija
Kombiniranjem likovnog jezika sa zvukom i tekstom komponiram vizualno 'kodirane' partiture za individualno ili kolektivno izvođenje. Moj projekt (diplomski rad u nastajanju) bavi se prevođenjem vizualnih gesti u zvučne, performativne ili video radove, odnosno unakrsno prevođenje izvedbi tekstualnih i melodičnih sadržaja u vizualne objekte ili zapise.
«Partiture za pobunu» fokusiraju se na jednostavne poruke, tekstove, ponekad svedene na jednu riječ, ili zvučno-fizičke geste (poput disanja), koje potencijalnom izvođaču/izvođačici predlažu mogućnost ili načine korištenja ovih svojevrsnih uputstava za okupiranje 'nevidljive pozornice' za pobunu. Protiv čega? – odgovoriti će tek sam projekt u nastajanju.
Dominik Grdić "Introspekcija", Metalni stupovi, video i ogledaleo
Instalacija se sastoji od dva identična čelična objekta, dimenzija 150x25x10 cm. Na vrhovima oba objekta nalaze se identični, simetrični otvori. Jedan otvor sadrži monitor (tablet) koji reproducira video, dok drugi objekt sadrži ogledalo u kojem se odslikava reproducirani video iz prvog objekta.
Video je reproduciran u neprekidnom loop-u i sastoji se od mutne snimke ljudske figure, u neutralnom, bijelom prostoru, koja se približava i udaljuje od točke promatranja.
Objekti su postavljeni u prostoru jedan nasuprot drugoga, vrlo blizu, na udaljenosti od svega nekoliko centimetara.
Korišteni materijal je čelični lim pronađen na raznim zapuštenim lokacijama u Rijeci koje predstavljaju ostatke nekada velike proizvodne i prerađivačke industrije raznih vrsta, na kojima se bazirala elementarna gradska ekonomija. Recikliranjem tog, sada otpadnog, materijala i rekontekstualiziranjem problematike gašenja proizvodne industrije autor ukazuje na tranzicijski period iz mehaničkog u digitalno koje naše društvo prolazi.
Intermedijskim izrazom (te subverzivnom porukom kako su društvena odgovornost, međuinstitucionalna suradnja i aktivno, inkluzivno zajedništvo na raznim poljima jedni od ključeva pronalaska načina izgradnje nove i bolje budućnosti društva) autor ilustrira misaone i relacijske odnose prvenstveno samoga sebe, potom i onoga do sebe – odnosno promatrača.
Digitalni element instalacije sugerira post-skulpturnu premisu proširenog polja medija i sve veću prisutnost elektronskih i digitalnih medija u svakodnevnom životu čije pozitivne aspekte neminovno moramo naučiti koristiti u kreativnom i konstruktivnom smislu.
Čelik, kao elementarna armatura mehaničkog i industrijskog svijeta je materija nastala iz Zemljinog praha koji obradom prelazi u jedan od najčvršćih materijala arhitekture i infrastrukture dvadesetog stoljeća. Protokom vremena materijal stari, hrđa i vraća se u prvobitno stanje. Raspada se, kako bi se vratio u prvobitno stanje.
Kao i moćne civilizacije. Kao i moćan čovjek. Digitalna slika je elektronski zapis ideje ili namjere, odnosno poruka za čije razumjevanje trebamo pogledati duboko u sebe. U ljudski duh. Duhovno ogledalo. Napraviti vlastitu dijagnozu metodom introspekcije. 'Iz praha si nastao, u prah se i vraćaš.' Jedino duh ostaje. Električni impuls. Elektromagnetski signal. Ideja postojanja koja ne umire. Ovaj rad je dokument jednog takvog iskustva.
Carry-Lee Hent "Alice lost in mathematics", poster, kombinirana tehnika, A3 format, Medijske umjetnosti i prakse (MAP)
Nakon posjeta Sveučilišnom odjelu matematike, u dogovoru sa profesoricom Vedranom Mikulić povezala sam se sa studenticom Leom Damijanić koja mi je pokazala i objasnila kako rade matematički programi u kojima se mogu stvarati materijali za umjetničke radove. Svoja rad sam izvela koristeći materijal koji sam stvorila u programu Cinderella 2 kojim sam naknadno eksperimentirala u Photoshopu kako bih dobila poster u kojemu su matematičke točke u prostoru nazvane Alice i Rabbit i koje na neki način pokazuju izgubljenost u svim mogućnostima koje matematički prostor nudi.
Dalibor Juras "Naježenost Komponente“, Interaktivna instalacija.
Zvjezda-Magneti, željezna prašina, eektromagnet, gumb. Posjetitelj pritiskom gumba uzrokuje vrtlog prašine.
Angela Maksimović, I godina diplomskog, PU «Go with the Flow», Video instalacija, LCD monitor, 2:30 minuta, LOOP
Odsjaji na vodi prikazuju protok vremena čovjekovog života. Otkucaji srca predstavljaju početak života, dok ubrzani rad srca predstavljaju nemirnost u čovjekovom životu.
Otkucaji srca se ubrzavaju kulminiraju u zvuku elektronskih smetnja. Na kraju videa sve se umiruje i ponovno se čuju normalni otkucaji srca.
Michel Mesarić "Digitalna priroda / Digital nature", video loop
Audio-video instalacija se sastoji od tri kadra u kojem se prikazuju pejzaži iz prirode. Unutar kadrova se dešava imitacija ''glitch-a'' pomoću preskoka scena, tako da u jednom trenutku sjene padaju na desnu stranu, a u drugom trenutku na lijevu stranu. Svaki kadar se mijenja u svom ritmu, te se tako dolazi do igre u ritmu. Pri kraju se ritam sinkronizira i svi kadrovi izmjenjuju sijene i položaj sunca paralelno. Autor: Michel Mesarić Naziv rada: Svjetlo / Light, Video loop
Osip rada: Video instalacija se sastoji od tri kadra. U svakom kadru se prikazuje žarulja, ali iz razlicitih kutova. Kadrovi nisu statični, već u pokretu kako bi oživio tu energiju koju žarulja koristi. Izmjenama tri kadra sam dobio dinamiku i ritmičnost.
Sanjin Simčić "Science-Fantasy Architecture" , Kompjuterska instalacija, animacija, 5 minuta, Loop
U suradnji s asistenticom Ivnom Kavre Piltaver i profesorom Mladenom Petravićem sa Laboratorija za Fiziku na Sveučilištu u Rijeci dobili smo na korištenje SEM snimke koje su pažljivo snimljene uz pomoć elektroničkog mikroskopa '' FEGSEM Jeol 7800''. Ja sam odabrao snimku '' ISTARSKI 03 Copy'' za korištenje kao inspiraciju te stvorio ''Science-Fantasy'', arhitekturu vrlo organičke forme. Video prikazuje proces rada u rasponu od 5 minuta, a finalna tonska verzija je rađena oko 2 sata.
Romina Tominić, "3l per day", video art performance, 3min, 3 objekta (Molim na Hrvatskom)
This video art performance presents 3min of brushing teeth with borrowed water from the sea in order to keep drinking water for some other activities that living beings needs.
The video doesn’t contain speech. It is represented as usual brushing but the innovation of brushing teeth is in the concept of doing it.
I took three litres from the sea that I use in the morning, after lunch and in the evening. Each litre is stored in a glass bottle of 1l that is visibly on the tape. In the implementation of the performance I use just a single bottle because for washing teeth it is really enough to spend only 1l of water. This also puts an appeal on rational use of water, or, in this case sea. In the other hand, performance speaks about our habit in consuming unnecessary products.
This idea lies in the fact that the salt obtained from the sea is crowded with calcium, iron, magnesium, nickel, phosphorus, silicon and sodium, and these minerals makes our gums healthy and resistant to disease and also solves many other problems.
At the very end of the video performance I put used seawater to the same bottle from which I shed the toothbrush and from which will again end up in the sea.